Prvi svetski rat-frontovi
Istocni front
Istocni front je bio ratiste tokom Prvog svetskog rata u centralnoj i pre svega istocnoj Evropi.Termin je nastao kao kontrast na Zapadni front u Prvom svetskom ratu.Uprkos tome sto su geografski bili odvojeni,dogadjanja su na oba ratista bila povezana.Front na istoku je bio duzi nego na zapadu.Ratiste je bilo ograniceno Balticnim morem na zapadu i Minskom na istoku,Sankt Peterburgom na severu i Crnim morem na jugu.Duzina je bila veca od 1600 kilometara.Ovo je imalo znacajno efekte na nacin ratovanja.dok se na zapadu vodio rovovski rat,linija fronta na istoku se mnogo vise i lakse menjala tako da do rovovi nisu mogli da se razviju.Usled duzine fronta,gustina vojnika na liniji je bila relativno mala pa je bilo relativno jako da se front probije.
Istocni front je bio ratiste tokom Prvog svetskog rata u centralnoj i pre svega istocnoj Evropi.Termin je nastao kao kontrast na Zapadni front u Prvom svetskom ratu.Uprkos tome sto su geografski bili odvojeni,dogadjanja su na oba ratista bila povezana.Front na istoku je bio duzi nego na zapadu.Ratiste je bilo ograniceno Balticnim morem na zapadu i Minskom na istoku,Sankt Peterburgom na severu i Crnim morem na jugu.Duzina je bila veca od 1600 kilometara.Ovo je imalo znacajno efekte na nacin ratovanja.dok se na zapadu vodio rovovski rat,linija fronta na istoku se mnogo vise i lakse menjala tako da do rovovi nisu mogli da se razviju.Usled duzine fronta,gustina vojnika na liniji je bila relativno mala pa je bilo relativno jako da se front probije.
Zapadni front
Zapadni front je bio najznacajnije bojiste tokom Prvog svetskog rata.Front je otvorila Nemacka invazijom na Luksemburg u Belgiju preko kojih je planirala da uspostavi kontrolu nad industrijski znacajnim regionima u Francuskoj.Brzo napredovanje nemackih snaga dramaticno se zavrsilo bitkom na Marni u kojoj su saveznicke snage odnele pobedu.Nakon ove bitke i saveznicke i nemacke trupe su se ukopale formirajuci liniju fronta koja se protezala od Severnog mora do svajcarske granice.Izmedju 1915. i 1917. godine bilo je nekoliko velikih ofanziva duz fronta.pesadijskim napadima je prethodila temeljna artiljerijska priprema.Ipak pesadija nije mogla da postigne znacajnije uspehe protiv dobro ukopanog neprijatelja,mitraljeskih gnezda,bodljikave zice.Kako bi postigli vojnu prednost nad neprijateljskim snagama obe strane su u borbi koristile nove tehnologije kao sto su avijacija,bojni gasovi i tenkovi stalno ih usavrsavajuci tokom rata.Ali ni upotreba novih vrsta oruzja nije mogla da dovede do odlucujuceg uspeha.
Zapadni front je bio najznacajnije bojiste tokom Prvog svetskog rata.Front je otvorila Nemacka invazijom na Luksemburg u Belgiju preko kojih je planirala da uspostavi kontrolu nad industrijski znacajnim regionima u Francuskoj.Brzo napredovanje nemackih snaga dramaticno se zavrsilo bitkom na Marni u kojoj su saveznicke snage odnele pobedu.Nakon ove bitke i saveznicke i nemacke trupe su se ukopale formirajuci liniju fronta koja se protezala od Severnog mora do svajcarske granice.Izmedju 1915. i 1917. godine bilo je nekoliko velikih ofanziva duz fronta.pesadijskim napadima je prethodila temeljna artiljerijska priprema.Ipak pesadija nije mogla da postigne znacajnije uspehe protiv dobro ukopanog neprijatelja,mitraljeskih gnezda,bodljikave zice.Kako bi postigli vojnu prednost nad neprijateljskim snagama obe strane su u borbi koristile nove tehnologije kao sto su avijacija,bojni gasovi i tenkovi stalno ih usavrsavajuci tokom rata.Ali ni upotreba novih vrsta oruzja nije mogla da dovede do odlucujuceg uspeha.
Balkanski front
Front se odvija na relaciji Bugarska, Grcka protiv Turske i Makedonije. Rat izmedju Grka i Turaka je vec nekoliko meseci aktivan i nalik je onom izmedju nas i nasih zapadnih komsija. Bugarska je povukla potez koji je oznacio na ciju su stranu u tom ratu. Napali su regija Marmara, pa zatim i Crnomorsku obalu Turske koja je odbranjena. Potom je usledio i kontranapad Turaka kao i napad Makedonaca. Sve je izgledalo dobro, jedni i drugi su bili na putu da obrisu Bugare ali je Tursku sprecio napad Grcke na Marmaru cime je zatvoren put ka Bugarskoj. Makedonija je osvojila regiju Vidin ali su Bugari brzo povratili tu regiju ustankom. Danas je Makedonija nastavila na dalje napadom na regiju Ruse a Turska je pod ofanzivom Grcke i moraju da se brane u Crnomorskoj obali Turske.
Front se odvija na relaciji Bugarska, Grcka protiv Turske i Makedonije. Rat izmedju Grka i Turaka je vec nekoliko meseci aktivan i nalik je onom izmedju nas i nasih zapadnih komsija. Bugarska je povukla potez koji je oznacio na ciju su stranu u tom ratu. Napali su regija Marmara, pa zatim i Crnomorsku obalu Turske koja je odbranjena. Potom je usledio i kontranapad Turaka kao i napad Makedonaca. Sve je izgledalo dobro, jedni i drugi su bili na putu da obrisu Bugare ali je Tursku sprecio napad Grcke na Marmaru cime je zatvoren put ka Bugarskoj. Makedonija je osvojila regiju Vidin ali su Bugari brzo povratili tu regiju ustankom. Danas je Makedonija nastavila na dalje napadom na regiju Ruse a Turska je pod ofanzivom Grcke i moraju da se brane u Crnomorskoj obali Turske.
Italijasnki front
U Aprilu 1915. godine potpisan je tajni Londonski ugovor, na pocetku rata Italijani su pasivni, cenkali su se, otvoreno, bice na strani onog ko da vise. Atanta je bila spremna da vise ponudi i zbog toga Italija ratuje na njenoj strani. Ako sve dobro prodje dobice Istru i Dalmaciju, otvara se Italijanski front na reci Soci. Ovim ugovorom Srbija dobija Bosnu i Hercegovinu i primorje do Splita, ali zato mora da ustupi Bugarskoj onaj deo Vardarske Makedonije predvidjen pre Balkanskih ratova. Pacsic ne prihvata ovo i Bugarska ce ostati na strani Centralnih sila, i napasti Srbiju u najgorem trenutku, sa ledja.
U Aprilu 1915. godine potpisan je tajni Londonski ugovor, na pocetku rata Italijani su pasivni, cenkali su se, otvoreno, bice na strani onog ko da vise. Atanta je bila spremna da vise ponudi i zbog toga Italija ratuje na njenoj strani. Ako sve dobro prodje dobice Istru i Dalmaciju, otvara se Italijanski front na reci Soci. Ovim ugovorom Srbija dobija Bosnu i Hercegovinu i primorje do Splita, ali zato mora da ustupi Bugarskoj onaj deo Vardarske Makedonije predvidjen pre Balkanskih ratova. Pacsic ne prihvata ovo i Bugarska ce ostati na strani Centralnih sila, i napasti Srbiju u najgorem trenutku, sa ledja.
Solunski front
Ofanziva na Solunskom frontu usledila je tek 15. septembra.U ovom delu srpska vojska i solunska ofanziva general Milan Nedic kaze: ,,Pred ofanzivu 1918. obe strane raspolagale su skoro jednakim snagama:svaka sa po 600.000 ljudi.Neprijatelj je bio nadmocniji u pesadiji,a saveznici u konjici,avijaciji i orudjima, narocito velikog kalibra.“U zoru, 1. septembra, pocela je saveznicka ofanziva na liniji Soko — Dobro Polje — Veternik sa strahovitom vatrom iz 580 topova. Dan potom, posto je artiljerija prokrcila put, krenula je na juris srpska i francuska pesadija. Njihov nalet bio je neodoljiv. Kljucan sukob je bio u bici kod Dobrog polja u kome je front probijen. Na istocnom delu fronta Bugari su uspeli da zaustavile britanske i grcke snage u bici kod Dojranskog jezera i pojavila se nesigurnost medju komandantima da li da se nastavi ofanziva ili predje u odbranu. Tada je regent Aleksandar izdao energicnu istorijsku zapovest: „Napred, u slavu ili smrt!“ Srpsko napredovanje nastavljeno je istim poletom, pomagano od francuskih pesackih i konjickih jedinica.
Bugarska, videci rastrojstvo svoje vojske, a inace nezadovoljna ponasanjem svojih saveznika, recila se brzo na separatan mir. Vec 13. septembra javili su se njihovi emisari trazeci mir. Kad je stiglo njihovo izaslanstvo u Solun bugarski predstavnici ponudili su generalu Epereu da predju na njihovu stranu. Epere je odgovorio vojnicki kratko: „Nikako. Vi ste pobedjeni i podnosite zakon pobediocev.“ Uslovi za mir ipak nisu bili mnogo teski. Ucinjeno je mudro da nijedan srpski puk ne bude upucen u Bugarsku, da ne bi doslo do teskih scena osvete. Kralj Ferdinand, odrekao se prestola i 21. septembra napustio je Bugarsku zauvek.Slom bugarske vojske i prodiranje saveznika s juga ubrzali su i slom Austrougarske. Srbi i jedan deo Hrvata i Slovenaca, Rumuni, Italijani, koji su bili njeni podanici, simpatisali su sa svojim sunarodnicima u protivnickom taboru i gledali su da im budu na pomoci gdegod su mogli. Cesi su se kao vojnici predavali na svima frontovima, a u unutrasnjosti su dali da se razume, da nisu vise, kao nekad, stubovi Habzburske monarhije. Naslednik Franca Josifa, koji je umro 8. novembra 1916, car Karlo, nije bio u stanju da na pravi nacin nasledi svog rodjaka. Slom Bugarske povecao je broj defetista i izazvao paniku. Rat se ponovo primicao juznim granicama Austrougarske. Tad su postale skoro krilate reci: „Bolje i kraj sa strahotama, nego strahote bez kraja.“ I u Nemackoj, dan po bugarskoj kapitulaciji, smenjen je drzavni kancelar, a sam sef generalstaba, marsal Hindenburg, opravdavao je bugarskim slomom potrebu da sto pre pocnu pregovori za mir.
Ofanziva na Solunskom frontu usledila je tek 15. septembra.U ovom delu srpska vojska i solunska ofanziva general Milan Nedic kaze: ,,Pred ofanzivu 1918. obe strane raspolagale su skoro jednakim snagama:svaka sa po 600.000 ljudi.Neprijatelj je bio nadmocniji u pesadiji,a saveznici u konjici,avijaciji i orudjima, narocito velikog kalibra.“U zoru, 1. septembra, pocela je saveznicka ofanziva na liniji Soko — Dobro Polje — Veternik sa strahovitom vatrom iz 580 topova. Dan potom, posto je artiljerija prokrcila put, krenula je na juris srpska i francuska pesadija. Njihov nalet bio je neodoljiv. Kljucan sukob je bio u bici kod Dobrog polja u kome je front probijen. Na istocnom delu fronta Bugari su uspeli da zaustavile britanske i grcke snage u bici kod Dojranskog jezera i pojavila se nesigurnost medju komandantima da li da se nastavi ofanziva ili predje u odbranu. Tada je regent Aleksandar izdao energicnu istorijsku zapovest: „Napred, u slavu ili smrt!“ Srpsko napredovanje nastavljeno je istim poletom, pomagano od francuskih pesackih i konjickih jedinica.
Bugarska, videci rastrojstvo svoje vojske, a inace nezadovoljna ponasanjem svojih saveznika, recila se brzo na separatan mir. Vec 13. septembra javili su se njihovi emisari trazeci mir. Kad je stiglo njihovo izaslanstvo u Solun bugarski predstavnici ponudili su generalu Epereu da predju na njihovu stranu. Epere je odgovorio vojnicki kratko: „Nikako. Vi ste pobedjeni i podnosite zakon pobediocev.“ Uslovi za mir ipak nisu bili mnogo teski. Ucinjeno je mudro da nijedan srpski puk ne bude upucen u Bugarsku, da ne bi doslo do teskih scena osvete. Kralj Ferdinand, odrekao se prestola i 21. septembra napustio je Bugarsku zauvek.Slom bugarske vojske i prodiranje saveznika s juga ubrzali su i slom Austrougarske. Srbi i jedan deo Hrvata i Slovenaca, Rumuni, Italijani, koji su bili njeni podanici, simpatisali su sa svojim sunarodnicima u protivnickom taboru i gledali su da im budu na pomoci gdegod su mogli. Cesi su se kao vojnici predavali na svima frontovima, a u unutrasnjosti su dali da se razume, da nisu vise, kao nekad, stubovi Habzburske monarhije. Naslednik Franca Josifa, koji je umro 8. novembra 1916, car Karlo, nije bio u stanju da na pravi nacin nasledi svog rodjaka. Slom Bugarske povecao je broj defetista i izazvao paniku. Rat se ponovo primicao juznim granicama Austrougarske. Tad su postale skoro krilate reci: „Bolje i kraj sa strahotama, nego strahote bez kraja.“ I u Nemackoj, dan po bugarskoj kapitulaciji, smenjen je drzavni kancelar, a sam sef generalstaba, marsal Hindenburg, opravdavao je bugarskim slomom potrebu da sto pre pocnu pregovori za mir.