Kraj Prvog svetskog rata i posledice
Slom Centralnih sila usledio je veoma brzo. Bugarska je prva potpisala primirje 29. septembra 1918. u Solunu.30. oktobra 1918. Otomanska imperija kapitulirala je u Mudrosu.
Dana 24. oktobra italijanska vojska zapocela je veliku ofanzivu sa ciljem da povrati teritorije izgubljene nakon bitke za Kaporeto. Ofanziva je kulminirala bitkom za Vitori Veneto koja je oznacila nestanak austrougarske vojske kao organizovane borbene sile. Ofanziva je takodje pokrenula dezintegraciju Austro-ugarskog carstva. Tokom poslednje nedelje oktobra donete su deklaracije o nezavisnosti u Budimpesti, Pragu i Zagrebu. 29. oktobra Austrougarska je zatrazila primirje ali su Italijani nastavili sa nastupanjem zauzevsi Trento, Udine i Trst. 3. novembra Austrougarska je poslala parlamentarce i ponovo zatrazila primirje. Uslovi koji su formulisani zajedno sa saveznickom komandom u Parizu ubrzo su prihvaceni od strane Austro-ugarske. Primirje sa Austrougarskom potpisano je 3. novembra u vili Djusti blizu Padove. Austrija i Madjarska sklopile su poseban sporazum o primirju nakon zbacivanja Habzburske monarhije.
U Nemackoj je izbila revolucija i 9. novembra je proglasena republika. Kajzer je pobegao u Holandiju. 11. novembra, u zeleznickom vagonu u Kompjenju potpisano je primirje sa Nemackom. U 11.00 casova, 11. novembra 1918 — jedanestog casa, jedanestog dana, jedanestog meseca — primirje je stupilo na snagu. Suprotstavljene armije na zapadnom frontu pocele su povlacenje sa svojih pozicija. Kanadski vojnik Dzordz Lorens Prajs tradicionalno se smatra poslednjom zrtvom Prvog svetskog rata: pogodio ga je nemacki snajperista i umro je u 10.58 casova 11. novembra 1918.
Nadmoc Antante i legenda o ubodu u ledja, novembar 1918.
Karikatura iz 1918. godine
U novembru 1918. Antanta je imala ogromne kolicine ljudstva i materijala, medjutim, nastavak rata bi verovatno podrazumevao invaziju Nemacke. Ovo je imalo nepredvidljive posledice; neke vodje Antante su verovali da rat mora biti okoncan, a ne samo zaustavljen, dok su mnogi sa obe strane verovali da rat jos uvek nije sasvim zavrsen. Ipak, vecina vodja Antante je bila spremna na okoncanje neprijateljstva.
Berlin je bio udaljen skoro 900 km od Zapadnog fronta; nijedan vojnik Antante nije stupio na teritoriju Nemacke, a nemacka vojska se povukla sa bojista u dobrom poretku. Zato su mnogi Nemci, ukljucujuci i Adolfa Hitlera, bili ubeđeni da njihova vojska nije zaista porazena.
Formalno stanje rata izmedju dve strane je trajalo jos sedam meseci, sve do potpisivanja Versajskog mira sa Nemackom 28. juna 1919. Mirovni sporazumi sa Austrijom, Madjarskom, Bugarskom i Osmanskim carstvom su potpisani kasnije. Medjutim, mirovni sporazum sa Turskom je pratio sukob, pa je konacni mir izmedju sila Antante i drzave koja ce uskoro postati Republika Turska, potpisan u Lozani 24. jula 1923.
Neki za datum kraja rata uzimaju dan kada je potpisan Versajski mir 1919, mada se uglavnom kao datum kraja rata uzima dan potpisivanja primirja 11. novembra 1918. Zakonski gledano, poslednji zvanicni mirovni sporazumi je bio mir iz Lozane. Pod uslovima ovog sporazuma, armije Antante su napustile Istanbul 23. avgusta 1923.
Posledice rata
Nijedan rat pre toga nije tako dramaticno promenio mapu Evrope; nestala su cetiri carstva: Nemacko, Austro-ugarsko, Otomansko i Rusko carstvo. Cetiri dinastije: Hoencolerni, Habzburzi, Romanovi i Osmanlije, sa svojom aristokratijom su takodje pale nakon rata. Belgija i Srbija su bile tesko razrusene. Francuska je imala 1,4 miliona mrtvih vojnika a deo teritorije je bio u potpunosti unisten (Crvena zona). Nemacka i Rusija su takodje pretrpele velike gubitke.
Srbija je, prema podacima Konferencije mira u Parizu 1919., izgubila 1.247.435 ljudi, odnosno 28% od celokupnog broja stanovnika koje je imala po popisu iz 1914. god. Od ovog broja poginulo je ili umrlo od rana i epidemije 402.435 vojnika. Prilikom prelaska preko Albanije umrlo je 77.455 vojnika, u borbama na Solunskom frontu 1916-18. godine 36.477, pobijeno ili umrlo u zarobljeništvu 81.214, a 34. 781 vojnika umrlo od rana ili bolesti na teritoriji Srbije 1915. godine. Sto se tice civilnog stanovnistva, gubici su iznosili 845.000. Od 200.000 gradjana koji su posli za vojskom preko Albanije poginulo je ili umrlo preko 140.000 ljudi. Epidemija pegavog tifusa 1914/15 odnela je 360.000 ljudi.
Rat je imao i duboke ekonomske posledice. Kao dodatak na to, velika epidemija gripa, koje pocela u poslednjim mesecima rata, je ubila na milione ljudi u Evropi i prosirila se sirom sveta. Epidemija spanskog gripa je ubila oko 50 miliona ljudi u svetu.
Slom Centralnih sila usledio je veoma brzo. Bugarska je prva potpisala primirje 29. septembra 1918. u Solunu.30. oktobra 1918. Otomanska imperija kapitulirala je u Mudrosu.
Dana 24. oktobra italijanska vojska zapocela je veliku ofanzivu sa ciljem da povrati teritorije izgubljene nakon bitke za Kaporeto. Ofanziva je kulminirala bitkom za Vitori Veneto koja je oznacila nestanak austrougarske vojske kao organizovane borbene sile. Ofanziva je takodje pokrenula dezintegraciju Austro-ugarskog carstva. Tokom poslednje nedelje oktobra donete su deklaracije o nezavisnosti u Budimpesti, Pragu i Zagrebu. 29. oktobra Austrougarska je zatrazila primirje ali su Italijani nastavili sa nastupanjem zauzevsi Trento, Udine i Trst. 3. novembra Austrougarska je poslala parlamentarce i ponovo zatrazila primirje. Uslovi koji su formulisani zajedno sa saveznickom komandom u Parizu ubrzo su prihvaceni od strane Austro-ugarske. Primirje sa Austrougarskom potpisano je 3. novembra u vili Djusti blizu Padove. Austrija i Madjarska sklopile su poseban sporazum o primirju nakon zbacivanja Habzburske monarhije.
U Nemackoj je izbila revolucija i 9. novembra je proglasena republika. Kajzer je pobegao u Holandiju. 11. novembra, u zeleznickom vagonu u Kompjenju potpisano je primirje sa Nemackom. U 11.00 casova, 11. novembra 1918 — jedanestog casa, jedanestog dana, jedanestog meseca — primirje je stupilo na snagu. Suprotstavljene armije na zapadnom frontu pocele su povlacenje sa svojih pozicija. Kanadski vojnik Dzordz Lorens Prajs tradicionalno se smatra poslednjom zrtvom Prvog svetskog rata: pogodio ga je nemacki snajperista i umro je u 10.58 casova 11. novembra 1918.
Nadmoc Antante i legenda o ubodu u ledja, novembar 1918.
Karikatura iz 1918. godine
U novembru 1918. Antanta je imala ogromne kolicine ljudstva i materijala, medjutim, nastavak rata bi verovatno podrazumevao invaziju Nemacke. Ovo je imalo nepredvidljive posledice; neke vodje Antante su verovali da rat mora biti okoncan, a ne samo zaustavljen, dok su mnogi sa obe strane verovali da rat jos uvek nije sasvim zavrsen. Ipak, vecina vodja Antante je bila spremna na okoncanje neprijateljstva.
Berlin je bio udaljen skoro 900 km od Zapadnog fronta; nijedan vojnik Antante nije stupio na teritoriju Nemacke, a nemacka vojska se povukla sa bojista u dobrom poretku. Zato su mnogi Nemci, ukljucujuci i Adolfa Hitlera, bili ubeđeni da njihova vojska nije zaista porazena.
Formalno stanje rata izmedju dve strane je trajalo jos sedam meseci, sve do potpisivanja Versajskog mira sa Nemackom 28. juna 1919. Mirovni sporazumi sa Austrijom, Madjarskom, Bugarskom i Osmanskim carstvom su potpisani kasnije. Medjutim, mirovni sporazum sa Turskom je pratio sukob, pa je konacni mir izmedju sila Antante i drzave koja ce uskoro postati Republika Turska, potpisan u Lozani 24. jula 1923.
Neki za datum kraja rata uzimaju dan kada je potpisan Versajski mir 1919, mada se uglavnom kao datum kraja rata uzima dan potpisivanja primirja 11. novembra 1918. Zakonski gledano, poslednji zvanicni mirovni sporazumi je bio mir iz Lozane. Pod uslovima ovog sporazuma, armije Antante su napustile Istanbul 23. avgusta 1923.
Posledice rata
Nijedan rat pre toga nije tako dramaticno promenio mapu Evrope; nestala su cetiri carstva: Nemacko, Austro-ugarsko, Otomansko i Rusko carstvo. Cetiri dinastije: Hoencolerni, Habzburzi, Romanovi i Osmanlije, sa svojom aristokratijom su takodje pale nakon rata. Belgija i Srbija su bile tesko razrusene. Francuska je imala 1,4 miliona mrtvih vojnika a deo teritorije je bio u potpunosti unisten (Crvena zona). Nemacka i Rusija su takodje pretrpele velike gubitke.
Srbija je, prema podacima Konferencije mira u Parizu 1919., izgubila 1.247.435 ljudi, odnosno 28% od celokupnog broja stanovnika koje je imala po popisu iz 1914. god. Od ovog broja poginulo je ili umrlo od rana i epidemije 402.435 vojnika. Prilikom prelaska preko Albanije umrlo je 77.455 vojnika, u borbama na Solunskom frontu 1916-18. godine 36.477, pobijeno ili umrlo u zarobljeništvu 81.214, a 34. 781 vojnika umrlo od rana ili bolesti na teritoriji Srbije 1915. godine. Sto se tice civilnog stanovnistva, gubici su iznosili 845.000. Od 200.000 gradjana koji su posli za vojskom preko Albanije poginulo je ili umrlo preko 140.000 ljudi. Epidemija pegavog tifusa 1914/15 odnela je 360.000 ljudi.
Rat je imao i duboke ekonomske posledice. Kao dodatak na to, velika epidemija gripa, koje pocela u poslednjim mesecima rata, je ubila na milione ljudi u Evropi i prosirila se sirom sveta. Epidemija spanskog gripa je ubila oko 50 miliona ljudi u svetu.